Vrati me u blage dodire

Vrati me u blage dodire. Jedva čujno 
Talasanje tvoje dobrote svetom hodi. 
Iz jedne patnje, iz jednog bola, nužno 
Tvoj lik se lista po mojoj tamnoj vodi

Pomeri se iz krute daljine, oslušni 
Proticanje oblika i danonoćno vrenje, 
Dok jedna slika kužna, k'o mehur vazdušni, 
Rasprskava se svetom u čudesno semenje.
 
Nađi me među stenjem. Udahni toplo 
Ritam trajanja, jasnoću večnog cika. 
Pritešnjen strahom za nešto belo i oblo 
Moj govor crta senku tvoga lika.
 
Čuj pesmu što ima magnet duše, čuj me 
U jednu boju sablasno sakriva pred životom. 
U nekom svetom času kad stvari me obujme 
Priroda nek' zanemi pred tvojom lepotom.
 
Jer mičemo se hromi, dok u snu se priviđa 
Čudesno lagan korak što u vrh svega se penje. 
I katkad, samo katkad noću nam slova riđa 
Sažeta u tački svetle umesto vaseljene.
 
Vrati me u blage dodire. Jedva čujno 
Talasanje tvoje dobrote svetom hodi. 
Iz jedne patnje, iz jednog bola, nužno 
Tvoj lik se lista po mojoj tamnoj vodi.
 

Miodrag Tripković