San Marino

Žal plamti. Lagan dašak. Uz kamen pjeva voda;
Pozdrav daljina izdiše podno mojih nogu,
A oči su mi zasjenili sjaj i boja
Neba i mora. -
Tako sam te uvijek sanjao,
Živote, u žeženom zlatu i hladnoj modrini,
U hitrom crvenom ritmu što pod grlom bije,
U bogatoj igri zraka, mišića, sjajnih voda,
U mirnom kretu tetiva i zglobova
I u laganom, dostojanstvenom, čistom
Gibanju sunčanih sati.
Dahne zemlja vrelinom života
Bezimenog i silnog;
Mene su njegove moćne ruke
Ko zlatnu čašu iz tame iznijele,
I pun sam slave, ljepote i sile nebesa, mora i
zemlje.
Ko čedan klas u srpanjskom zlatu
Ja se povijam
I cjelivam rumeni drhtavi rub
Modroga morskog plašta.

(Novi, 1918) 

Ivo Andrić