Sam

Još od detinjstva mog ja nisam

poput drugih bio – niti sam

poput drugih snio – ne mogah

da s drugim duša izmeša dah –

iz izvora tog ne zahvati

ni moja tuga – niti strasti

plam ne znadoh srcu da predam –

i sve što voleh – to voleh sam.

Tad – od detinjstva – prva zora

Života vapi odgovora

iz praizvora dobra i zla,

sred tajne što me obuzela –

iz hučne pene, vodoskoka –

grimiznog vrha planinskoga –

iz Sunca koje me zaseni

zlaćanim bojama jeseni –

iz munje što sinu s nebesa

poštedevši me plamna besa –

oluje od koje se strada,

i oblaka čija gromada

(sred nebesa u toj plaveti)

demonu sliči mojoj svesti.

Edgar Alan Po