Dani i godine pre onog dana
Kojim imenom da te zovem… ostao sam u mnogo toga nedorečen… razapet između onog kako srcem u tišini živim sa tobom i sa tobom u njemu i onog kako mislim da ću najviše doprineti sreći tvojoj… pomoći ćeš mi?
Razni ljudi su nam dodavali sebe, ali i kidali dio nas, teklo je vreme kroz reke događaja, u valovima, katkad mirno, pa opet divlje, išli smo po strmim uporednicima i nepoznatim meridijanima, ali se sreli nismo…
Stasavali smo razdvojeni godinama, htenjima, drugačijim navikama i ljudima… u gradu koji stane u dva koraka, mi se sreli nismo… i to je čudo! Kao što bi bio čudesan dan da smo se (ranije) sreli, videli onu iskru iz koje je sazvežđe rođeno onog dana. Baš onog dana!
Svašta bih ti nešto rekao, dječački razbarušeno, a čisto, kao što govorim kad mi pružiš ruku ispod jastuka… ruku plemenitu… to uradim i ja, pa tako zagrljen snivam ono što mi je taj dan oteo… i godine pre onog dana…