Daleko u nama
Posted On 7:36 am
1 Dižemo ruke Ulica se u nebo penje Obaramo poglede Krovovi u zemlju silaze Iz svakog bola Koji ne spominjemo Po jedan kesten izraste I ostaje tajanstven za nama Iz svake nade Koju gajimo Po jedna zvezda nikne I odmiče nedostižna pred nama Čuješ li metak Koji nam oko glave obleće Čuješ li metak Koji nam poljubac vreba 2 Evo to je to nepozvano Strano prisustvo svoga Jeza je na pučini čaja u šolji Rđa što se hvata Na rubovima našeg smeha Zmija sklupčana u dnu ogledala Da li ću moći da te sklonim Iz tvoga lica u moje Evo ga treća je senka U našoj izmišljenoj šetnji Neočekivani ponor Između naših reči Kopita što tutnje Pod svodovima naših nepca Da li ću moći Na ovom nepočin-polju Da ti podignem šator od svojih dlanova 3 Uznemirena šetaš Podočnjacima mojim Na nevidljivoj rešeci Pred usnama tvojim Nage reči me zebu Otimamo trenutke Od bezobzirnih testera Ruke se tvoje tužno U moje ulivaju Vazduh je neprohodan 4 Šušte zelene rukavice Na granama drvoreda Veče nas pod pazuhom nosi Putem koji ne ostavlja trag Kiša pada na kolena Pred prozorima odbeglim Dvorišta izlaze iz kapija I dugo gledaju za nama 5 Noćima nestaje tama Čelične grane hvataju Prolaznike za ruke Samo nepoznati dimnjaci Slobodno hodaju ulicama Prosečenim kroz našu nesanicu U olucima zvezde nam trule 6 Bdiš mi u bori između veđa Čekaš da se razdani Na mome licu Voštana noć Tek je dogorela Do nokata praskozorja Crne opeke Već su popločale Ceo nebeski svod 7 Nad mirnim vodama Zubate oči lete Oko nas modre usne Na granama lepršaju Krici udaraju o plavet I padaju na jastuke Kuće nam se kriju Iza uskih leđa Šake hvataju Za nejake oblake Vene nam valjaju mutne Postelje i stolove Izlomljenih kostiju Podne na ruke nam palo I smrknulo se Otvorena raka na licu zemlje Na tvome na mome licu 8 Na raskrsnicama Podočnjaci dana Sreću nam se modri Ako okrenem glavu Sunce će s grane pasti Sahranila si osmehe U dlanovima mojim Kako da ih oživim Senka mi je sve teža Neko joj vezuje krila Oči otvaraš dobra Sklanjaš me nemo Noć me iznenadna traži U dnu drvoreda Platan cigaretu pali 9 Otrovni zeleni Časovi marširaju Preko našeg čela Putujemo iz tela Ćutanjem koje vuku Pogledi naši ludi Između očnih kapaka Stežem ti nagi pogled Bol u njemu da zdrobim 10 Kako dugmadima ovim Tučanim da gledamo Smeje nam se tama Kosama nas bičuje Kako jezikom ovim Papirnatim da govorimo Reči nam ga suvog Pod nepcima zapale Kako sa telom ovim Od živog peska da opstanemo Razularene kašike Odnose nam zrno po zrno Kako drvenim rukama ovim Lišenim lišća da se grlimo Ginu nam karanfili sa usana Ginu nam u vrelome pesku 11 Kuće su izvrnule Gorke džepove soba Da ih vihor pretraži Duž naših rebara Ulične svetiljke Svlače haljine krvave Dva smo lista novina Surovo zalepljena Na ranu večeri Zapaljene ptice iz obrva mojih na ključnjače su ti pale 12 Teku nam hodnici mutni Sa trepavica niz lice Ljutom usijanom žicom Gnev nam porubljuje misli Nakostrešene makaze Oko golorukih reči Otrovna kiša večnosti pohlepno nas ujeda 13 Ruše se stubovi koji nebo drže Klupa sa nama polako U prazno propada Zar da dovek čamimo U kamenom ćutanju Kroz oči kroz čelo Reči će nam prolijati Razbežali se dani Zar da dovek čekamo sunce Da nam se kroz rebra zažuti Slušamo kako nam srca U grlu mrtvih stubova lupaju Istrčali smo iz grudi 14 Očiju tvojih da nije Ne bi bilo neba U slepom našem stanu Smeha tvoga da nema Zidovi ne bi nikad Iz očiju nestajali Slavuja tvojih da nije Vrbe ne bi nikad Nežne preko praga prešle Ruku tvojih da nije Sunce ne bi nikad U snu našem prenoćilo 15 Ulice tvojih pogleda Nemaju kraja Laste iz tvojih zenica Na jug se sele sa jasika u grudima tvojim Lišće ne opada Na nebu tvojih reči sunce ne zalazi 16 Sijalicu dobru pališ U tuzi mojoj smeđoj Livadu mi prostireš Na grudima svojim Golubove okupljaš U radosti mojoj bele Cigaretu mojih briga U srcu svome gasiš U grozdu tamjanike Na moje usne čekaš 17 U moru bih spavao U zenice ti ronim Na pločniku bih cvetao U hodu ti leje crtam Na nebu bih se budio U smehu tvom ležaj spremam Igrao bih nevidljiv U srce ti se zatvaram Tišini bih te oteo U pesmu te oblačim 18 Dan ti bogat u naručju Nosim Mlade jele duž pogleda Sadim Gradovima tvog ćutanja Lutam Rosu ti sa trepavica Berem Noć vitku ti preko pasa Lomim Brižne zore sa krovova Zovem 19 Mladost nam lista Zelena duž svojih ulica Obrazi kuće sjaje se Kada prođemo Stopalima našim Pločnici igraju karte Zvezda smo iznenadna na licu prolaznika Jata iznenađenja Hranimo sa dlana 20 Iz tvojih dlanova Piju živu vodu ptice Plave i smeđe ptice Koje nam iz očiju izleću Kad nadaleko nema nijednog lovca Tvoji dlanovi obasjavaju Naše dve zamišljene grudve zemlje Kad sunce kasni 21 Ruke tvoje plamsaju Na ognjištu usred mog lica Ruke tvoje otvaraju mi dan Ruke tvoje cvetaju U udaljenoj pustinji u meni Gde još niko nije zakoračio Ruke tvoje sanjaju u mojima san svih ozvezdanih ruku na svetu 22 Naš dan je zelena jabuka Na dvoje presečena Gledam te Ti me ne vidiš Između nas je slepo sunce Na stepenicama Zagrljaj naš rastrgnut Zoveš me Ja te ne čujem Između nas je gluhi vazduh Po izlozima Usne moje traže Tvoj osmeh Na raskrsnici Poljubac naš pregažen Ruku sam ti dao Ti je ne osećaš Praznina te je zagrlila Po trgovima Suza tvoja traži Moje oči Uveče se dan moj mrtav S mrtvim tvojim danom sastane Samo u snu Istim predelom hodamo 23 Bez tvojih pogleda reka sam Koju su napustile obale Vetar me za ruku vodi Tvoje ruke odsekao je suton Bele ulice preda mnom beže I prsti se klone moga čela Na kome se svet zapalio Reči su mi u travu zarasle Tišina ti je raznela glas Stvari mi siva leđa okreću Po tami moga tela Opaka svetlost šestari 24 Idem Od jedne ruke do druge Gde si Zagrlio bih te Grlim tvoju odsutnost Poljubio bih ti glas Čujem smeh daljina Usne mi lice rastrgle Iz presahlih dlanova Blistava mi se pojavi Hteo bih da te vidim Pa oči zaklapam Idem Od jedne slepoočnice do druge Gde si 25 Patos sam žut U praznoj sobi u kojoj sediš Samo da me tvoja senka uteši I stepenište sam drveno Kojim iz sobe na ulicu silaziš Samo da se sa senkom tvojom poigram Lišće sam suvo Duž ulica kojim prolaziš Da tvoju senku čujem I stena sam naga kraj druma Kojim se udaljuješ Da me tvoja senka odene 26 U ovoj noći bez jutra Ko je ta svetiljka sa ugla Pogledom me tvojim obavija I prati do našeg oslepelog stana I svetli na pustim nasipima vena I ko je ta ptica Na napuklom nebu moga srca Jedina ptica Glasom me tvojim k sebi zove Jer ne ume bela na zemlju da sleti 27 Među dlanovima grejao sam ulicu Kojom si se vratila Glas ti je po krovovima Zaboravio belinu Časovi sa kojima sam samovao Dižu se pred tobom Sa snežnih stolica 28 Pod očnim kapcima Spavaju ti ljubičice Pretvaram se sav u sunce Nad tvojim ružnim snom Otvaraš mi širom Sve prozore na čelu Berem za tebe bele Lokvanje iz moje krvi Daješ zeleno lišće Mome stablu od pepela 29 Ovo su ti usne Koje vraćam Tvome vratu Ovo mi je mesečina Koju skidam Sa ramena tvojih Izgubili smo se U nepreglednim šumama Našeg sastanka U dlanovima mojim Zalaze i sviću Jabučice tvoje U grlu tvome Pale se i gase Zvezde moje plahe Pronašli smo se Na zlatnoj visoravni Daleko u nama 30 Sa tela sumrak svlačim Dan mi je našao lice Vetar kosu razveselio Pogled mi začuđen lista Senka iz sunca niče Svet na pragu srca stoji Opet obroncima plavim U glas ti bistri silazim Po našu čarobnu lampu
Vasko Popa