Dok ležim sa glavom u tvom krilu, Camerado

Dok ležim sa glavom u tvom krilu, camerado,
Ponavljam svoje priznanje, ponavljam šta sam
rekao tebi i slobodnom prostoru,
Znam da sam nespokojan i da činim da to
i drugi bivaju,
Znam da su reči moje oružja puna opasnosti,
puna smrti,
Jer ja se suprotstavljam miru, bezbednosti
i svim zakonima ustaljenim, da bi ih
poremetio,
Pošto su me svi porekli, odlučniji sam nego
bih ikad bio da su me svi
prihvatili,
Ne hajem i nikada hajao nisam ni za
iskustvo, oprez, većine, niti za podsmeh,
I pretnja onog što se naziva paklom jedva
da mi išta znači;
I primamljivost onog što se naziva rajem
jedva da mi išta znači;
Dragi camerado! Priznajem da sam te
nagovarao da kreneš sa mnom napred, i
još te nagovaram, a predstave nemam gde
nam je odredište,
Niti da li pobeda nas čeka, ili ćemo biti
potpuno savladani i poraženi.

Volt Vitman