Sad smo kao mornari

Sad smo kao mornari posle brodoloma.
Na našim obalama plutaju krhotine,
Razni otpaci i drveni odlomci,
Daske i poklopci, ali ne i čavli
I čelični bokovi i gvozdene otplate.
U tom mutljagu sveg i svačeg
Naziru se samo izgubljeni oblici
Propalih brodova, oko kojih kruže
Duše izginulih ratnika, kao oko svoje
Izgubljene domaje.
Rt Dobre Nade ostaje i dalje daleko od nas.
Ni slutiti nismo mogli
Da će nam tako brzo i neumitno brodovi
Biti razvaljeni vetrom i olujom.
I oštrim hridima, onim podvodnim
Opakim i podmuklim silama,
Tako lakomisleno i veselo
Zaboravljenim.
Izmoreno i preostalo ljudstvo
Sad se i samo vuče,
Poput olupina brodskih,
Po pesku i blatu —
Bodljikave istorije.

Tanasije Mladenović