Učenje…

Posle izvesnog vremena vidiš suptilnu razliku između dati ruku i zarobiti dušu.
Neko shvati da ljubav ne znači spavati sa nekim i da druženje ne znači sigurnost,
da pupoljci nisu odgovor i poklon nije obaveza i počinješ prihvatati greške
uzdignute glave i širom otvorenih očiju.
I naučiš planirati danas jer sutra je nesigurno,
a budućnost se može raspasti na pola puta
i posle izvesnog vremena shvatiš da, ako preteraš, Sunce peče do bola.
Tako neko zasadi cvet u svome vrtu i ukrasi vlastitu dušu umesto da čeka da mu cvet bude poklonjen
I shvatiš šta zaista možeš podneti, koliko si zaista jak, koliko vrediš…
i tako učiš, učiš… i svakim danom učiš…
S vremenom uviđaš ko je u stanju voleti te sa svim tvojim manama, bez želje
da te menja, i ko ti može pružiti svu sreću koju želiš.
S vremenom naučiš da reč izgovorena na rastanku može povrediti za ceo život…
S vremenom naučiš da se svako može izviniti, ali oprostiti mogu samo velike duše.
S vremenom shvatiš da je vreme proživljeno sa nekim neponovljivo.
Naučiš da onaj koji ne poštuje i ponižava druge, prije ili kasnije, bude i
sam višestruko ponižen.
S vremenom naučiš graditi svoj put danas, jer sutra ko zna šta će biti…
S vremenom naučiš da nema ni budućnosti ni prošlosti; postoji samo
sadašnjost koja se događa baš u ovom trenutku…
S vremenom ćeš videti da, bez obzira na to što si srećan sa osobom koja je pored tebe, očajnički želiš one koji su do juče bili sa tobom, a otišli su.
S vremenom ćeš naučiti oprostiti, moliti za oproštaj, reći da voliš,
reći da želiš, reći da ti je potrebno i reći da želiš biti prijatelj,
jer pred kraj života je za to kasno i nema više smisla.
Nažalost, samo s vremenom…

Horhe Luis Borhes