Sreća u “računovodstvenoj tabeli”
Svet je u svojoj materijalističkoj jednodimenzionalnosti postao računovodstvena tabela. I u toj tabeli, tom bezdušnom bunaru ima ”sreće” za svakog. Šta poželiš: i više, brže, mekše, tvrđe, sjajnije, masnije, plavookije, dugonogije, muzikalnije… A šta čovek traži?
Trgovac traži, meri, cenka se, pregovara, laže sebe i druge… onda ostane biće koje u tami univerzuma svetli jedinstvenošću, neuporedivo, nemerljivo…
Mimo tih mera, mimo onog što smo civilizacijski i kulturološki prihvatili kao kvalitet, pojavljuje se neko ko sve to razara do srži… i sruči se sva ta tabela pred nama u paramparčad… ostaje neka tajna veza, neka Božija promisao koja je vezala dva bića…
Varljive su oči, one vide svijet u svojoj materijalističkoj, bezdušnoj jedodimenzionalnosti.
Mnogo puta sam čuo iskaz ”Bog je ljubav”. I verovatno prvi put u životu, mislim da pronalazim smisao toj rabljenoj tautologiji. Varljivim očima (koje ne dotiču suštinu) posmatram svet u svojoj materijalističkoj, bezdušnoj jednodimenzionalnosti. I ljude u njemu. Milione, milijarde njih… I među tim milijardama, samo jedno prezvezdano biće kao putokaz, kao zvezdu Danicu. Aurora Borealis. To je ona ka kojoj, kad se noću budimo, usmerimo reku osećanja. Srce zna…